Držim se za dugu

Kako da kažem ti
koliko volim te,
osim s ove dvije
male i jasne riječi
...VOLIM TE...!?
Dok čitaš ih...,
znače li ti onoliko
koliko meni znače
dok pišem ih!?
Dok gledaš kako ti se
sa slika smiješim...,
znači li ti onoliko
koliko je meni značilo
dok smiješila sam se
hladnom objektivu
samo za tebe!?
To osmjeh je
tvojoj duši od duše moje.
To pogled je u oči
tvom srcu od srca mog'.
To boje su
moje ljubavi za ljubav tvoju.
Bojama tim
isplela sam pletenicu
'sred duge naše.
Jedan kraj u ruci tvojoj,
drugi držim ja.
Želim njome
nago tijelo omotati
i poput vretena
do tebe se zavrtiti,
te bojama obavijena  
do tvojeg kraja doći.
I dužina ona
koja nedostaje
da srce se promrznuto omota,
neka dopune je ruke tvoje.
I tako omotanu
podigni me sa zemlje
i visoko u vis vini
i bez straha
u hladni me ponor baci.
Ali ne boj se,
ti moje ljubljeno,
ja pasti  ne mogu
jer dugu našu nikada
iz ruku ispuštala nisam.
I za sve ovo bezbojno vrijeme
što po kalendaru je procurilo
i ja sam poput tebe čvrsto se
za našu držala dugu.

Dijana Vukman


VRATI NATRAG