Zvonik
Tišina
Mrak
Samo vjetar piri
Čuju se zvona sa zvonika
On stoji na njemu i ruke širi.
Zašto?
Što ga boli ove noći
Gdje je nestao strah
Visina ipak nije mala
Samo korak i postao bi prah.
Gdje?
Pita se gdje su mu razlozi
Kamo je nestalo ono čisto
Um, ljubav, sloboda, duša
Više ništa nije isto.
Tišina
Mrak
Vjetar je najednom stao
I dalje se čuju kroz noć zvona
Smrt ga dostigla, slučajno je pao.
Tomislav Orečić
VRATI NATRAG
|