svijet kulture
       
    dosje nepoznato  
       
svjetski mitovi    
       
 

Djeca noći - legende koje ne umiru



Što su vampiri?Sigurno se šalite.Nemojte reći da nikad niste čuli za Vlada Tepeša a.k.a Dracula, Nosferatua, Louisa i Lestata,Bladea? Nema kulture na svijetu koja u svojoj mitologiji nema nadnaravnih stvorova željnih ljudske krvce.No, legenda kaže kako sam naziv potječe iz grupe slavenskih jezika, pa ćemo tako u litvanskom naći wempiti, ruskom - upyr, poljskom - upior, a kasnije će ga proslaviti engleska književnost sa "vampire".Evo i definicije vampirizma samog, prevedene iz jednog od engleskih riječnika, točnije Webstera: "Vampir, lik iz evropskog folklora, je mrtvo tijelo, leš kojeg oživljava duša koja ne može napustiti ovaj svijet, ili demon.Vampir izlazi iz groba i napada žive."
Porijeklo legende ima više verzija i povlači za sobom mnoge kontroverze. U svjetskoj mitologiji vampiri imaju tisuću lica i imena, što znači da diljem svijeta besmrtnici šetaju među živima i njihovi susreti imaju dugu tradiciju opisanu u pričama od kojih se čovjek naježi.
Pa, pogledajmo Draculine nešto manje poznate rođake. U starobabilonskoj kulturi, neumrli se nazivao uttuku.Azteci su imali svog civatatea, za kojeg se vjerovalo da nastaje transformacijom plemkinja umrlih na porodu.Brazilci imaju jaracacasa, zmijolikog stvora koji napada dojilje, a iz portugala potječu succubus i lobishmen - vampiri zavodnici.Njemačka mitologija je najbogatija što se vampirskih vrsta tiče, pa je iznjedrila alpa, nachzehrera i neunotera, dubbelsugera.U Slovačkoj hara nelapsi, osobito krvoločan stvor, a u Poljskoj upier i ohyn.Ni Walles nije pošteđen krvožednih bića pa ćete tamo naći priculicsa - danju u liku lijepog muškarca, noću ogroman crni pas koji traži i napada one koje je danju sreo.U Škotskoj to čini baobhan - sith, ali u liku prekrasne djevojke.Grčki "živahni mrtvac" se zove sapiro, albanski vrykolakas, hebrejski estrie, romski mullo, hrvatski i slovenski - pijavica.Irska?Naravno.Derg - dua i leanhaum - shee.Čak i Azija obiluje tim demoskim bićima, pa u Kini vampire nazivaju his - hsue - kuei i kuang -shi.Japan zazire pred hannyjom - ženskim vampirom i kashom - žderačem leševa.Arapska kultura poznaje agula, indijska bhutu, brahmaparushu, churela i gayala, a malezijska je doista najbogatija po tom pitanju.Opisi čudovišta kao što su pontianak, langsuir, bajang, penangalan, doista lede krv u žilama.Naravno, ima ih i u afričkoj kulturi, a najpoznatiji su adze iz Gane i asanbosam iz Toga.
Kao što vidite,razloga za strah ima dosta.Kako izgledaju?



Na to pitanje svima prvo na pamet padne Dracula, kojeg je u filmu snimljenom po knjizi Brama Stokera utjelovio Gary Oldman.Blijedoputi aristokrat prodorna pogleda, savršenih manira, sa samo jednom manom -  da gladan postaje izrazito neugodan i krajnje odbojan pretvarajući se u šišmišolikog stvora, postoji samo na filmu.Kao i Nosferatu, kojeg je u istoimenom filmu glumio Max Shreck, prozvan najružnijim vampirom.  O Louisu i Lestatu, uljepšanim i romantiziranim verzijama jednog od najvećih predatora u svijetu nadnaravnog nećemo, jer, krajnje je nerealno očekivati da stvor koji je neko vrijeme proveo u grobu ne pokazuje nikakve degenerativne promjene, kao i da utjelovljuje oličenje bonvivana , te da ne zaudara.S obzirom na vrlo različite opise vampira, teško da možemo generalizirati išta u njihovu izgledu, osim očite poveznice - zubi, te ponegdje očiju i noktiju.Naime, u većini opisa ovih krvoločnih stvorova, oči su te,koje, osim zubiju, odaju vampira.Staklaste su, no istovremeno izgledaju kao oči divlje zvijeri.Nokti i kosa nastavljaju rasti i nakon smrti, pa je u Evropi vampir prezentiran kao blijedo, beskrvno, zapušteno dugokoso stvorenje,divljih, užarenih očiju i dugih nokata nalik na kandže.No, u Indiji je naprimijer vampir zelene boje, u Škotskoj ima šuplja leđa, u Maleziji mu nedostaju neki dijelovi tijela ili ima životinjske.
Sad znamo kako otprilike izgledaju i kakve su im namjere.Naime, vampirska priroda je lišena bilo kakve časti ili plemenitosti.Uostalom, kakve bi časti i moglo biti u tome da se netko ili nešto , pod okriljem noći , uvlači u ljudska prebivališta i usnulima im siše krv?Postoje i psiho i astralni vampiri, koji se "hrane" ljudskom energijom i dušama.No, to je tema za neku drugu priču.
Može li se stati na kraj vampirskoj pošasti, upitat će se, sad već podosta uznemireni čitatelj?Može.Svi smo čuli za efekt raspela, svete odnosno posvećene vode, glogovog kolca ili češnjaka, kao i srebrnih predmeta, no, pravi borac protiv vampira je dhampir, nerijetko i sam potomak bogohulnog saveze vampira i smrtnice ili vampirdžija.Lovci na vampire su posebno obučavani za tu svrhu, prethodno podučeni znanjem koje se prenosi pokoljenjima.Da bi ga se uništilo,treba otkriti vampirov identitet, njegov grob odnosno počivalište, iskopati ga i u srce mu zabiti oštri glogov kolac.To se obično čini uz prisustvo svećenika i sumještana osobe osumnjičene da je vampir.
Kako prepoznati da pokojnik uistinu ima vampirske sklonosti?Leš, dugo vremena nakon sahrane i dalje će izgledati svježe, neraspadnuto, čak rumenih obraza, a u nekim će slučajevima imati i otvorene oči.Najpoznatiji lovac na vampire u književnosti i na filmu, svakako bi bio Van Helsing.Ali, ne zanemarimo stvarne, povijesne lovce, koji su bitku sa neumrlima vodili perom, pišući razne priručnike i knjige o problematici vampirizma.Neki od najpoznatijih su njemački teolog Christopher Rohl sa "Dissertatio de vampiris"(1733.), njemački stručnjak za hodajuće mrtvace Johhan Heinrich Zopfius, Leo Allatius, te jezuitski svećenik iz sredine 17. st., Francis Richard, te velečasni Montague Summers.

    Vampirske sposobnosti

Vampiri su vrsta poznata po svojim nadnaravnim sposobnostima.A kako i ne bi bili, imamo li na umu da se radi o živim mrtvacima.Oni su majstori transformacije - imaju sposobnost pretvoriti se u šišmiša, mačku, psa, vuka, pa čak muhu ili pauka.Svoje žrtve nerijetko hipnotiziraju ili zavedu.Posjeduju i sposobnost razobličavanja, to jest nestajanja ili pretvaranja u maglu.Lebdenje ili letenje je još jedna od općepoznatih karakteristika, kao i dominacija nad pojedinim životinjskim vrstama koje su sposobni navesti da im služe.

         Preobrazba

Kako se postaje vampirom?U knjigama pisaca koji se bave ovom tematikom, vampirska se loza produžava isključivo ugrizom, no, u legendama postoji verzija priče prema kojoj se netko može roditi kao vampir, to jest da rođenjem posjeduje predispoziciju da to postane.Radi se o ljudima rođenima na određeni dan, određeno doba godine, na neki blagdan, ili djeca koja su rođena sa zubima, kosom, ili u crvenoj posteljici.U svrhu sprečavanja preobrazbe postoje određeni talismani, amajlije, molitve i zaklinjanja, kao i posebni biljni pripravci.

     Vampiri kroz povijest

Evo par primijera povijesnih vampira, stvarnih ubojica sa vampirskim sklonostima, koji su na prilično monstruozan način pomogli da legenda zaživi i opstane.
Elizabetha Bathory, mađarska grofica koja je živjela na prijelazu iz 16. u 17. st., poznatija pod nadimkom "Krvava grofica".Plemkinja nadaleko poznata po svojoj ljepoti, shvativši da stari, pokušala je taj proces zaustaviti ili okrenuti ga, kupajući se u krvi djevica koje je namamljivala u svoju službu, da bi ih potom okrutno ubila.Točan broj ubijenih nesretnica se nikad nije saznao, a sumnja se i na brojku od 600 djevojaka.Grofičina nedjela su otkrivena, što je rezultiralo njenim uhićenjem te osudom,nakon čega je bila živa zazidana, te je umrla nakon 3 godine takvog zatočeništva.
Vikont de Morieve, vampir iz doba francuske revolucije.Za života se uspio spasiti pred progonom revolucionara, te se pred kraj revolucije vratio na svoje imanje i počeo iz osvete ubijati seljake koji su bili u njegovoj službi.Doskora je uhvaćen i pogubljen.No, njegovo pogubljenje nije zaustavilo vikontovu strahovladu, pa su nakon njegove smrti počela nestajati djeca sa imanja i iz okolice.Pronalazili bi ih ugušene, bez kapi krvi.To je trajalo 70 godina, sve dok titulu nije dobio njegov unuk, koji se pobrinuo da se krvožednog djeda zaustavi.

1854. godine, jedne su sjevernoameričke novine objavile priču o Horaceu Rayu iz Conneticuta.Nakon smrti Raya, oca obitelji, njegova je obitelj stala naglo propadati, te su dvojica sinova umrla u vrlo kratkom roku nakon njega.Prestrašena je obitelj, nakon smrti trećeg sina, isključila bilo kakvu bolest i od vlasti zahtijevala odobrenje da se grobovi otvore.To im je i pošlo za rukom, pa je, nakon otvaranja groba i spaljivanja pokojnika, pošast zaustavljena.




Maja Orlović


VRATI NATRAG