svijet kulture
       
    film i kino  
       
Mirna Marić    
     
 

POGLED U RUSIJU


Otvorenje Zagrebdoxa je obilježio ruski film Durakovo - selo budala, zanimljiv dokumentarac o duhovnom stanju Putinove Rusije. Preko priče o dječjem domu za preodgoj  i njegovom upravitelju Morozovu koji vraća djecu 'na pravi put' tako što ih indoktrinira protu-zapadnjačkom propagandom, nacionalizmom i pravoslavnim fanatizmom,  autorica Nina Kirtadze otkriva mentalitet sadašnjeg ruskog društva. Prema filmu, čini se da je u ovom trenutku reakcionarna struja prevladala u  Rusiji, zemlji koja je tradicionalno bila podijeljena između naprednih ideja i autističnog povlačenja u tradiciju. 
Rusi su i inače bili dosta prisutni u programu - tako je u međunarodnoj konkurenciji prikazan Miss Gulag redateljice Marie Jatskove, o pripremi modne revije u ženskom zatvoru u Sibiru. Revija je jedna od rijetkih prilika zatvorenicama da se malo zabave i glamurom razbiju sivilo teškog  zatvorskog života, pa tako one revno sudjeluju u tome.  Film započinje  prikazom jedne zatvorenice, mlade žene koja se upravo oblači i uljepšava za reviju, te ljupko priča kako žena treba biti lijepa i ženstvena i u zatvoru, da bi na pitanje zašto je u zatvoru odgovorila da je počinila fizičko nasilje!  Nakon ovog pomalo crnohumornog  početka slijedi priča o pripremi revije, a autorica se pritom koncentrira na tri zatvorenice koje intervjuira o njihovim prijestupima i o njihovom predzatvorskom životu .  Jedna je osuđena zbog  pljačke benzinske stanice, druga zbog droge (kao i velik dio zatvorenica), a treća zbog oružanog napada na dilera drogom. No ono što dolazi u fokus nisu toliko njihovi prijestupi i njihove pojedinačne životne priče, koliko stanje u ruskom društvu koje ih je dovelo do ovog.  Tako zapravo gledamo priču o cijeloj generaciji žena koje su odrasle u postsovjetskoj, 'slobodnoj', Rusiji, a autorica im pristupa  bez moralističkog osuđivanja već suosjećajno i s razumijevanjem. Zatvorenice pričaju o svom odrastanju u doba tranzicije, o životu obilježenom siromaštvom, drogama i nasiljem, ali i o  snovima o budućnosti i povratku na pravi put.  No najtragičnije je to što kada jedna od njih bude oslobođena , vidimo da je život s druge strane zida jednako težak i bezperspektivan kao i u zatvoru. Usprkos povremenim humorističnim tonovima u scenama s revijom, prevladava osjećaj gorčine zbog činjenice da je u novoj, 'demokratskoj', Rusiji  većina osuđena na neprekidnu borbu za opstanak koja ih tako lako dovede na krivu stranu zakona.
Po režiji koja se doima doista iskusno i odličnog tempa ne bi se reklo da je Miss Gulag  prvi film Marie Jatskove. Svjetsku premijeru  film je imao na Berlinskom filmskom festivalu 2007. Iza kulisa, zanimljivo je spomenuti da snimanje filma nije išlo tako glatko - naime, filmska ekipa je bila dosta ograničena u snimanju zatvora, te su čak morali potpisati dokument u kojem se izlažu mogućnosti da završe u zatvoru u slučaju da prikažu zatvor na negativan način. I dok  priča o reviji na neki demonstrira  da su uvjeti u zatvoru 'humani' i da zatvorenice imaju predah od teškog rada, kroz njihova svjedočanstva autorica uspijeva  provući  priču o nehumanosti jednog društvenog sistema.

U programu kontroverzni dox prikazan je još jedan film na temu suvremene Rusije, premda nizozemske produkcije, In Memoriam Aleksandar Litvinenko redatelja Jos de Puttera. Kao i Miss Gulag, to je priča o pojedincima, odnosno pojedincu i njegovoj specifičnoj sudbini, no koja je predstavljena  kao simptom jedne političke i društvene klime. Radi se o mediokritetnom filmu koji u maniri klasičnog televizijskog dokumentarca bilježi priču o još jednoj žrtvi Putinovog obračuna sa svojim kritičarima. Svijet je saznao za slučaj Litvinenko krajem 2006., kada su svi mediji objavili fotografije ovog bivšeg špijuna u izuzetno teškom stanju uzrokovanom trovanjem. U međuvremenu je Litvinenko umro i postao simbol političkog stanja u Rusiji, a nažalost lista martira se od tada dopunila imenima nezavisnih novinara, uključujući i Anu Politkovskaju, koja se i sama pojavljuje u filmu i svjedoči o Litvninenku, vjerojatno ne sluteći da je čeka isti kraj. Umjetnički gledajući film je jedan od slabijih u programu, ali čini se da autor i nije imao prvenstveno filmske ambicije već je prije želio odaslati apel za ljudska prava u Rusiji.



Mirna Marić


VRATI NATRAG